Blog

Hej svijete, na čemu si ti?

Hej svijete!

Da li znaš da si moj cijeli svijet – ti? Da, baš ti. Toliko različit, šaren, turbulentan, predivno nesavršen i toliko jednostavno kompleksan. Živim za tebe, zavodniče! Sa svakom novom posjećenom zemljom, a ima ih u nogama već sada popriličan broj, želja za vidjeti te biva samo veća. I jača…

Svaki moj dan se vrti oko tebe. Iako se vrtim i ja skupa s tobom oko Sunca, no nećemo krenuti u te analize. Od planiranja novih putovanja, dalekih destinacija do pisanja o tebi i svim tvojim divotama, od ranog jutra pa sve dok ne utonem u san ja mislim na tebe. Kao prava tinejdžerica kada je prvi put opizdi zaljubljenost.

Počinješ li shvaćati koliko sam bolesno luda za tobom?

Bolje da ni ne ulazim u sva ta tvoja stvorenja koja se vrte skupa s nas dvoje oko Sunca. Koliko su me tek oni opili svojom raznolikošću, ljepotom i divnim uspomenama koje sam s njima doživjela. Posebno ti tvoji ‘garavi’ s crnog kontinenta! Njih ljubim baš jako, jako! Da, dobro imaš pravo, koga ja lažem, kada znaš da sam dio srca ostavila i na istoku, u zemljama gdje siješ nepregledna zelena polja riže i puno Budinih kipića.

Neću ti više objašnjavati, nadam se da kužiš – obožavam te!

I zato ti pišem jer sam opasno zabrinuta za tebe… želim te toliko toga pitati. Podijeliti s tobom neke svoje strahove… i sumnje.

Prvo, nemoj se ljutiti ako sam previše otvorena, ali sori stari, na čemu si ti u zadnje vrijeme? Daj malo tih droga!

Gdje ću ja putovati ako ovako nastaviš? Pa bilo gdje čo’ek pogleda na karti, koju god zemlju pikneš, neko sranje. Uragani, izbjeglice, potresi, požari, poplave, teroristi, glad, suše…? Neizmjerna glupost i bogatstvo s druge strane?

U kojem si to smjeru krenuo, stari moj?

I dok je oduvijek bilo svega toga, nekako mi se čini da si sada baš zaglibio dobrano… na putu prema dolje… ok, kužim da je dolje bolje, ekipa je tamo i sve to, ali molim te, stani malo na loptu stari!

Ako ovako nastaviš neće biti dobro… pa evo, bolan, de vidi samo proteklih nekoliko dana. Poplave svuda, oćeš u Indiji, oćeš pak na zapadu, a bome eto ih i kod nas, u Zadru si isto napravio pravi show. Razorni i ubitačni potresi i uragani su postali najnormalnija stvar. Žao mi jadnih amigosa Meksikanaca… a di je tek Daleki Istok i Burma u kojoj su opet izbili problemi. Šalješ izbjeglice u susjedni Bangladeš koji je i sam sirot i gladan… da, o gladi bolje ne početi. Afrika tone, Sudan, Somalija, Nigerija… Jemen… sve tone…

Katastrofe po svuda… užas!

Nije fer da sada tebe krivim, ali to smo ti mi ljudi. Uvijek krivnju prebacujemo na drugog iako znamo da smo sami, svi zajedno, najveći krivci. Od klimatskih promjena do ratova i gladi, za sve smo si sami krivi…

Dobro, da li ikako možeš zaustaviti malo sve to skupa? Daj pomozi stari! Zavrti se u drugom smjeru, napravi nešto! Ako ne za nas, sada živuće, misli na buduće sanjare s nemirnim nogama kao što su moje. Pa kako će te oni istraživati i uživati u tebi ako će na svakom koraku biti neko sranje?

I unatoč tome što si svakim danom sve sjebaniji, ja ću te zauvijek voljeti, jer eto, očito pripadam klasi optimista. Nadam se da ćeš krenuti u nekom drugom, pozitivnijem smjeru i barem malo zaustaviti sve te probleme s kojima se svakodnevno susrećemo na globalnoj razini.

Boli me strašno glad i nepravda, dobri ljudi koji ostaju bez svega zbog poplava ili potresa, pa ipak ne gubim vjeru u tebe. Vječna si inspiracija. I nada. Zato što si, svijete dragi, prepun divnih ljudi koji nisu odustali od tebe. Nadam se da si svjestan toga… i da ti nisi odustao od nas!

Vidimo se ubrzo, na nekom novom putovanju, sjebano moje!

E i javi se, ako imaš vremena za neku cugu!

Ljubim te!

Petra

You Might Also Like

No Comments

    Leave a Reply

    Travel around the world with me!
    Sign up today and be the first to get notified about interesting stories, beautiful photos, travel tips and many more from all around the world.

    Copyrighted Image